Danas su ljudi posekli Drvo ispred moje zgrade.
Drvo im je smetalo je jer je naraslo i razlistalo se na terenu koje je predvidjeno za građevinsko materijal i druga slična čovečija posla. Dok je ležalo oboreno, rastuog lišća po betonu umesto po nebu, čula sam drvo kako mi se obraća:
“ VAS LJUDE NIKO NE MOŽE SPASITI DOK NE POMOGNETE SAMI SEBI“.
Nije u toj poruci bilo ni malo osude ni prezira. Samo poruka, možda opomena.
Drvo im je smetalo je jer je naraslo i razlistalo se na terenu koje je predvidjeno za građevinsko materijal i druga slična čovečija posla. Dok je ležalo oboreno, rastuog lišća po betonu umesto po nebu, čula sam drvo kako mi se obraća:
“ VAS LJUDE NIKO NE MOŽE SPASITI DOK NE POMOGNETE SAMI SEBI“.
Nije u toj poruci bilo ni malo osude ni prezira. Samo poruka, možda opomena.
„Hej Drvo, takvi smo mi ljudi, još uvek! Odričemo se kiseonika, hlada i zelenila na svoju štetu“, pravdala sam nas i izvinjavala se.
Obećala sam mu da će doći dan kada će ljudi osetiti tugu posečenog drveća, umirućih biljaka i čuti krike bola iz životinjskih klanica.
Uveravala sam ga da ćemo, kada se desi ta aktivacija samilosti, pokazati zahvalnost, a ne nadmoć nad Majkom Prirodom.
Uveravala sam ga da ćemo, kada se desi ta aktivacija samilosti, pokazati zahvalnost, a ne nadmoć nad Majkom Prirodom.
Ne znam da li mi je poverovalo pre nego sto je bilo isečeno u cepanice.
“NO ONE CAN HELP YOU PEOPLE UNTIL YOU HELP YOURSELVES”
Today, they cut down the Tree in front of my building.
It was in the way because it grew, bloomed and spread over the terrain allotted for garbage containers and other such human doings.
As it lay there, torn down, with leaves scattered across the pavement instead of the sky, I heard the tree telling me:
“NO ONE CAN HELP YOU PEOPLE UNTIL YOU HELP YOURSELVES”.
There was no condemnation or distain in this message. Simply a message, perhaps a warning.
“Hey Tree, this is what we people are like, still! We deny ourselves oxygen, shade and greenery at our own expense”, I made excuses and tried to apologize. I promised it the day will soon come when we people will feel the sorrow of a torn down tree, dying plants and hear the cries of pain from slaughter houses.
I assured it that when this feeling of empathy is set in motion, we will show gratitude, not superiority over Mother Nature. I’m not sure it believed me before it was turned into firewood.
